|
 |
klik |
 |
|
|
klik |
|
|
||||||
|
Today |
Fotoalbum | |||||
| Fotoalbum | ||||||
|
|
|
| Brac. The island of sun, stone and sea. A huge ship at anchor in a blue sea. Creator's concern, love and appropriateness of many generations created jewels on the Brac, little crowded settletments and with the visit of any of those settletments you come into a museum built of a builder creation. Bathing season lasts from May until October. The sun is everywhere, on faces and in the pupils of the eyes, in homemade plavac and in juiciness of the cherries, in the secular stone facades, in flashing of fish shells, in a fruit of olive-tree, in a smell of a sea-weed, in a scream of a sea-gull, in bronze skin of a girl. The peace spoils a cricket and love whispering of pine-trees and waves. You can't forget the sunsets in small creeks, especially on the southern coast of the island. On the Brac reality and dreams are inseparable plaited. |
|
|
| MASLINA Vinograd moga je oca ovjencan zelenim v'jencem Maslina. Pod njim je sam u vrucijem danima ljetnim Grozde dok zrijalo i pjev cvrcka sibao uzduh Gledo u zanosu sv'jetle vizije, sto je Podne Pred ocima stvaralo mojim. More je sumjelo negdje daleko. Po modrome nebu Plovili b'jeli oblacci, a zemlja je lezala teska I tiha u snu suncanu... .... I sveder Kad mi je tesko med ljudima, nastaje zacaran krug U kojemu okolo ziska, dok nocu vihori bjesne Zeleni se lijepi vinograd mojega oca. Ovjencan maslina vijencem; - pod njima sanjari djecak Grozde dok zre, i sve jace pjev cvrcaka se glasa, i more Krkoci negdje daleko, i nebeskom plove vedrinom Dva oblaka bijela, tanka... Vladimir Nazor |
 |
| ... U srcu te skrte
zemlje i nezahvalnog kamena ima neki trenutak visoke istrasne domace poezije, neki vrutak ljepote na kojima bi se trebalo zaustaviti. Jer je ovo predgrade tisine, gdje se na puteljcima vidahu mazge i magarcici kao dirljivo prevozno sredstvo. Ovdje ima toliko zvijezda, a njihovi su treptaji diskretni. Mir ulazi u me. Tin Ujevic |
|
| BURA NA BRACU U prozore i vratnice lupa bura tmurnih ura; drscu male dvokatnice Bura. Bura. Bura. Bura. Kao misli zlopatnice, kao duse sve patnice, u pjesmi bez rijeci struje hladni zmarci u kuci bez peci; tresu male dvokatnice. Jaucu sumarci. Uz obalu stabla bura Vjetar gruva, grmi: hura! Ko bi zvucna dusa bila razapeta povrh krova? Odgonetah: ti si vila Mosora i Biokova. Ti se zicis zvonkim staklom, ti si jecaj tog konopca, a nad morskim bijelim paklom gordi polet divljeg kopca, oblik ladareva ropca. O te muke tvoga placa, o te pjesme tvoga Braca, izbodene povrh draca: buro, ti si blokus Braca. Tin Ujevic |
... Sve ce ove stvari joste jednom doci kao sto su bile i kako su prosle, ti crni dani i te plave noci, ljubavi, cedne, strasne, dobrodosle; jednom tamo poslije hiljada, hiljada i hiljada ljeta opet cemo naci ista svjeza cula, ista srca mlada, i taj njezni osmijeh, blagi i domaci. Tin Ujevic |
| ODLAZAK U slutnji, u ceznji daljine daljine; u srcu, u dahu planine, planine. Malena mjesta srca moga, spomenak Braca, Imotskoga. I blijesak slavna sestopera, i miris (miris) kalopera. Tamo, tamo da putujem, tamo tamo da tugujem; da cujem one stare basne da mlijeko plave bajke sasnem; da vise ne znam sebe sama, ni dima bola u maglama. Tin Ujevic |
|
Davor Krtalic - All rights reserved.
