|
 |
klik |
 |
|
|
klik |
|
|
||||||
|
Danas |
Fotoalbum | |||||
| Fotoalbum | ||||||
|
|
|
| Brac Otok sunca, kamena i mora. Usidreni brod na plavoj pucini mora. Stvaralacki mar, ljubav i umjesnost mnogih generacija stvarali su na Bracu dragulje, mala zbijena mjesta i posjetom bilo kojem mjestu ulazite u muzej sazdan od graditeljskog stvaranja. Sezona kupanja traje od svibnja do listopada. Sunce je svuda, na licima i u zjenicama, u domacem plavcu i socnosti visnje, u stoljetnim kamenim proceljima, u odbljesku riblje ljuske, u plodu masline, u mirisu alge, u kriku galeba u broncanoj puti djevojke. Mir remeti cvrcak i ljubavno saputanje borova i valova. Nezaboravni su sutoni na malim valama, osobito na juznoj strani otoka. Stvarnost i san na Bracu su nerazmrsivo spleteni. |
|
|
| MASLINA Vinograd moga je oca ovjencan zelenim v'jencem Maslina. Pod njim je sam u vrucijem danima ljetnim Grozde dok zrijalo i pjev cvrcka sibao uzduh Gledo u zanosu sv'jetle vizije, sto je Podne Pred ocima stvaralo mojim. More je sumjelo negdje daleko. Po modrome nebu Plovili b'jeli oblacci, a zemlja je lezala teska I tiha u snu suncanu... .... I sveder Kad mi je tesko med ljudima, nastaje zacaran krug U kojemu okolo ziska, dok nocu vihori bjesne Zeleni se lijepi vinograd mojega oca. Ovjencan maslina vijencem; - pod njima sanjari djecak Grozde dok zre, i sve jace pjev cvrcaka se glasa, i more Krkoci negdje daleko, i nebeskom plove vedrinom Dva oblaka bijela, tanka... Vladimir Nazor |
 |
| ... U srcu te skrte
zemlje i nezahvalnog kamena ima neki trenutak visoke istrasne domace poezije, neki vrutak ljepote na kojima bi se trebalo zaustaviti. Jer je ovo predgrade tisine, gdje se na puteljcima vidahu mazge i magarcici kao dirljivo prevozno sredstvo. Ovdje ima toliko zvijezda, a njihovi su treptaji diskretni. Mir ulazi u me. Tin Ujevic |
|
| BURA NA BRACU U prozore i vratnice lupa bura tmurnih ura; drscu male dvokatnice Bura. Bura. Bura. Bura. Kao misli zlopatnice, kao duse sve patnice, u pjesmi bez rijeci struje hladni zmarci u kuci bez peci; tresu male dvokatnice. Jaucu sumarci. Uz obalu stabla bura Vjetar gruva, grmi: hura! Ko bi zvucna dusa bila razapeta povrh krova? Odgonetah: ti si vila Mosora i Biokova. Ti se zicis zvonkim staklom, ti si jecaj tog konopca, a nad morskim bijelim paklom gordi polet divljeg kopca, oblik ladareva ropca. O te muke tvoga placa, o te pjesme tvoga Braca, izbodene povrh draca: buro, ti si blokus Braca. Tin Ujevic |
... Sve ce ove stvari joste jednom doci kao sto su bile i kako su prosle, ti crni dani i te plave noci, ljubavi, cedne, strasne, dobrodosle; jednom tamo poslije hiljada, hiljada i hiljada ljeta opet cemo naci ista svjeza cula, ista srca mlada, i taj njezni osmijeh, blagi i domaci. Tin Ujevic |
| ODLAZAK U slutnji, u ceznji daljine daljine; u srcu, u dahu planine, planine. Malena mjesta srca moga, spomenak Braca, Imotskoga. I blijesak slavna sestopera, i miris (miris) kalopera. Tamo, tamo da putujem, tamo tamo da tugujem; da cujem one stare basne da mlijeko plave bajke sasnem; da vise ne znam sebe sama, ni dima bola u maglama. Tin Ujevic |
|
